Kako sam naučila bebu sama da zaspi bez plakanja

Svi često čujemo rečenicu “spavati ko beba”. Kada naučite kako zapravo spava beba, ili ne spava, nećete više poželjeti njene navike spavanja. Bebe se često bude, teško prelaze iz jedne faze spavanja u druge, a potrebna im je i pomoć kako bi uopće zaspali.

Pročitala sam par knjiga o tome kako naučiti bebu da sama zaspi. Većinom od njih su pisali o tome kako treba pustiti bebu da plače određeno vrijeme prije nego što utone u san. Biću vam iskrena, nije da nisam probala, ali meni je bilo jako teško slušati njen neutješni plač,  a i Ana nije bila beba koja bi se utješila i smirila samo draganjem, a da se pri tom ne uzme u ruke, a mnogi autori tih knjiga pišu da upravo to ne treba raditi. Poznajem roditelje koji su uspjeli tako svoje dijete naučiti da samo zaspi i ta dijeca vjerujte mi nemaju nikakve posljedice. Ali ta metoda jednostavno nije bila za mene.

Ana je bila nošena beba, i do njenog 5 mjeseca života uglavnom smo se uspivali tako. Ako ju nisam nosila, onda sam ju vozila kolicima, pa i po doma. Budila se gotovo svakih 30 min. Jedino što nisam nikad dopuštala je da zaspi dok jede, jer je i onako premalo jela. Kad bi zaspala, budila sam ju kako bi završila kompletno svoj obrok. Bio je to jako težak period jer je hranjenje u početku trajalo i po sat vremena. Ponekad se po noći budila sama, a ponekad budili smo je mi iako su nam govorili da to netreba raditi i da ako beba prespava noć znači da nije gladna. Meni je bilo nezamisivo da beba od dva mjeseca pa i manje ne jede po noći, posebno ne moja beba koja nikad nije jela preporučenu količinu mlijeka. Možda sam griješila ali nije mi žao jer tako dobro je napredovala, a to je ono što je bilo najbitnije.

Bila sam konstantno umorna i nenaspavana. Kažu da kad je beba tako mala i kad spava da i vi trebate spavati da bi se odmorili, a ja sam postavljala pitanje, kako to napraviti kada moja beba spava po 30 minuta? Znala sam da se ništa po pitanju spavanja  ne može  napraviti prvih par mjeseci. Potrebna im je pomoć, vrijeme da se naviknu na vanjski svijet. Potrebna im je toplina i utjeha, pomoć kako bi spokojno utonuli u san, a jedina poznata osoba njima je mama uz koju osjećaju sigurnost.

Nakon 5 mjeseci konstantnog nošenja, ponekad u ergo baby, ponekad u ring slingu imala sam neopisive bolove u već i tako bolesna leđa. Po noći budila sam se od bolova i kad je ona spavala, a noć je počela prespavljivati s 4 mjeseci (tad sam ju prestala buditi kako bi jela po preporuci gastroenterologa). Znala sam da moram nešto napravit po tom pitanju, znala sam da ju moram odviknut od nošenja, pa smo polako krenuli u “akciju”.

Prvi put kad sam ju krenula uspavljivati bez nošenja bila je stara 5 mjeseci. Išli smo zajedno na spavanje. To je bila prilika da i ja malo odmorim. Dragala sam ju, tiho pjevala, a pomoglo je i to što u toj dobi koristila i dudu varalicu, koristila ju je samo kada bi trebala zaspati. Prvih dana uspavljivanje je trajalo i po sat vremena. Činilo mi se da smo non stop u krevetu iako to nije bilo tako. Ono što je bitno za napomenuti da smo se tako uspavljivali i za dnevno i za noćno spavanje. Za noćno, kad bi zaspala i utonula u duboki san samo bi je prebacila u svom krevetiću. Bebama treba najmanje 20 min da utonu u duboki san, tako da kada beba zapi nemojte je dirati ili izlaziti iz sobe nego to napravite kada se potpuno opusti, opusti udove, prestane raditi grimase, grčiti lice, kada kapci na očima prestanu igrati i kada počne polako i jednolično disati.

Nakon par dana vrjeme uspavljivanja se počelo smanjivati, a kad bi se probudila nakon 30 min (preko dana) pokušavala sam ju draganjem ponovo uspavati, ponekad je uspjevalo, ponekad nije. Njima je ipak potrebno vrjeme kako bi uspješno prešli iz jedne faze spavanja u druge, tako da nisam gubila nadu. Nakon nekih dva tjedna uspavljivanje je trajalo 5 do 10 minuta i bila sam presretna.

Neki kažu da ako radite neke promjene u bebinom životu da te promjene ne trebate raditi odjednom ili odmah jedne iza druge. navodno je previše stresno za bebu. Ja se nisam vodila time, pa sam sljedeću promjenu napravila nakon par dana ponavljanja uspješnog kratkotrajnog uspavljivanja.

Sljedeći korak je bio odvikavaje od dude varalice. Bebe lakše se mogu odviknut od dude prije 6 mjeseci starosti iz zato što njihovo pamćenje ne traje dugo ako neku stvar konstantno ne ponavlja, pa tako ako u to vrijeme maknete dudu lakše će to podnjeti i prije zaboraviti. Ani je trebalo tri dana da ju zaboravi. Prvi dan kad smo krenuli na uspavljivanje dala sam joj dudu, te joj maknula čim sam skužila da polako krenula tonuti u san. Počela je plakati pa pokušala sam ju utješiti, kako nije išlo vratila sam joj dudu i pustila da sanjom zaspi, maknula sam je kad je zaspala. Sljedeći dan krenuli smo bez dude, plakala je pa sam joj dala da se umiri te maknula nakon jedne minute, dragala sam ju i uspješno je zaspala. Treći dan nisam joj uopće dala dudu, malo je plakala ali uspjela sam je utješiti. Svako je sljedeće uspavljivanje bilo bez dude. I tako su ova dva koraka trajali gotovo mjesec dana.

Ako ne koristite dudu ili ne želite ju ostaviti, niste spremni na to onda ovaj korak jednostavno preskočite. Kada beba zaspi ili dudu izvadite iz njenih ustiju ili ako ju pljune maknite ju iz krevetića iz sigurnosnih razloga.

Prije noćnog spavanja kupanje nam je bila svakodnevna rutina, a sa 6 mjeseci počeli smo uvoditi rutine i za dnevno spavanje. Kako je imala konstantni raspored hranjenja tako smo polako počeli imati i raspored spavanja (jedno bez drugo ne ide). Raspored spavanja je zapravo i jedna od rutina. Počeli smo raditi jednu te istu stvar prije spavanja, spustili bi rolete, zatvorili prozor, i uvijek sam ponavljala istu rečenicu “vrijeme je za spavanje, idemo spavati” to govorim i dan danas.

Da bi naučili bebu sama da zaspi uopće nije bitno gdje spava, s vama ili u svom krevetiću. Bitno je da tamo gdje spava se osjeća potpuno sigurno i opušteno.

Svoje dijete sam prebacila iz zajedničkog kreveta u njenom krevetu zato što sam ja lošije spavala. Ujutro sam se konstantno osječala umorno. Bila je i ostala dijete koje pomalo nemirno spava. S prebacivanjem nismo uopće imali problema. Funkcioniralo je super od prvog dana, jedino je malo teže bilo kad sam ju prebacila i za dnevno spavanje. Rituali su i dalje ostali isti. Kako je odrastala, tako smo dodavali nove sukladne njenoj dobi. Kad bi ju legla u krevetić, podragala bi ju, ili samo stavila ruku na njeno lice. I tako dok ne zaspi. Nakon nekog vremena vjerojatno joj je bilo dosta pa mi je maknula ruku, jedino što je tražila je da budem tu u sobi, pored krevetića. U početku joj je trebalo duže vrijeme da zaspi, a kasnije sve manje i manje. Danas zaspi u roku od 2 do maksimum 10 min. Na početku znala sam da prva faza spavanja traje joj 30 minuta, pa točno tada bi bila pored nje te stavila ruku na njeno lice, da osjeti moju prisutnost i toplinu. Samo bi se okrenula, pogledala i utonula bi u duboki san. S vremenom je sama naučila prijeći iz jedne faze u druge pa danas dnevno spavanje traje puno duže nego u prvoj godini života.

Imali smo fazu i kada kad god bi je stavila u krevetić digla bi se na nogama, i nisam ju pokušavala vratiti nazad u ležećem položaju. Trčala bi i smijala bi se neko vrijeme, ja nisam joj obraćala pažnju, kada bi joj dosadilo, legla bi, smirila bi se i zaspala. Vjerujem da svako dijete prolazi kroz tu fazu dizanja, nemojte pokušavati bebu na silu polegnut jer će se na taj način samo uznemiriti, a uznemirena beba ima daleko većih poteškoća s uspavljivanjem.

Išli smo malim koracima, tako da naše učenje samostalnog uspavljivanja je zapravo trajalo dosta dugo. Ali ono što je bitno je da nije bilo stresno niti za mene niti za bebu, a i imali smo uspješne rezultate. Imali smo uspone i padove. Kada je bila bolesna, razdražljiva, kada su izbijali prvi zubići uspavljivali smo se svakako, ali nisam dopuštala da to traje više od dan dva kako ne bi prešlo u naviku. I danas kada ima gotovo 18 mjeseci zna se probuditi nakon sat vremena i potrebno je podragati ili samo primiti za rukicu kako bi nastavila. Rijetko, ali zna se probuditi uz plakanje po noći, ako ju nemogu smiriti onda je uzmem u krevet i nije mi problem ako zajedničko spavanje u krevetu traje dan ili dva. Morate biti strpljivi i ne očekivati rezultate preko noći, a nemojte misliti da kada jednom dijete nauči spavati da je to to, jer učenje kod nekih dijeca traje i tijekom druge godine života kada postaju svjesni razdvojenosti od majke.

Prebacivanje bebe/djeteta u svoj krevet te učenje na samostalno uspavljivanje ovisi o djetetu i načinu života roditelja. Nemojte striktno provoditi ničiju metodu osim vlastite. Izgradite vlastititi pristup kojim ćete djetetu pomoći da nauči zaspivati. Ovo je samo način na koji smo mi uspjeli. Možete isprobati samo jedan dio, te nastaviti s onim što znate da djeluje, a odbaciti ono što nema učinka. Prilikom isprobavanje svake metode uspavljivanja, obogaćujete vlastito iskustvo. Promijene u načinu uspavljivanja koje uvodite će manje uzbuniti bebu ako sustav kojim ga uvježbavate da spava uvodite polako.

Objavljeno u Recepti